Tanja i Uroš Novakov prvi su u Hrvatskoj nabavili ribice Garra rufa turskog podrijetla i već godinu dana njima uspješno liječe oboljele od psorijaze. Osam grama teške ribice hrane se ljuskicama i mrtvim stanicama kože, što im je zamjena za bjelančevine, zatim čiste rane te pritom izlučuju organizmu potreban enzim dithranol. Obitelj Novakov time se počela baviti sasvim slučajno, ali za tretman koji traje 21 dan brzo se pročulo. Sada im dolaze oboljeli iz cijele Hrvatske, pa su termini popunjeni do svibnja.
    Taj način liječenja psorijaze, od koje u Hrvatskoj boluje 140 tisuća registriranih, a pretpostavka je da ima još toliko neregistriranih bolesnika, u Turskoj se primjenjuje dvadesetak, a u Njemačkoj i Austriji tek nekoliko godina. U Hrvatskoj su ribice potpuna novost.
    – Moja sestra bolovala je od psorijaze šesnaest godina i sve je probala – od lijekova i krema do bolnica i lječilišta »Naftalan« u Ivanić Gradu, gdje oboljele uranjaju u naftu. Stoga znam mnogo o ovoj kožnoj bolesti. U jednoj televizijskoj emisiji čuli smo za ribice, pa smo ih odlučili nabaviti da bismo pomogli sestri. Otišli smo po njih u Njemačku, kupili ih, dobili certifikat o njihovom zdravlju i obavljenim pregledima te prošli obavezan tečaj. Sestra ih nije mogla držati kod sebe u Varaždinu jer nije imala mjesta, pa smo mi uredili bazen s običnom, dekloriranom vodom u koji stane od 100 do 150 ribica na 34 stupnja Celzija. U Njemačkoj nam je rečeno da je uspješnost liječenja 80 posto, pa smo morali i to isprobati. Enzim dithranol se za 21 dan terapije izlučuje u dovoljnoj količini i kroz kožu ulazi u organizam. Danas moja sestra izgleda odlično, nitko ne bi rekao da je imala kožnu bolest koja je pokrivala 90 posto njezina tijela, ispričala je Tanja.
   
Proždrljivi »terapeuti«

Nekima pomažu kreme, more ili sunce, pa psorijaza privremeno nestane, ali se vraća. Kako je rekla naša sugovornica, njezina sestra je prvi put nakon tjedan dana boravka u bazenu vidjela dlake na nogama. Na kraju tretmana ljusaka nije bilo i koža je bila smirena. Nakon tri mjeseca ponovila je postupak, premda se njezino stanje nije pogoršalo.
    – Priča je tako krenula. Prije smo se bavili turizmom i iznajmljivali apartmane, a sada smo to prilagodili našim gostima-oboljelima, jer dolaze iz cijele zemlje. Uopće se nismo reklamirali, pročulo se. Kad je u jednom dnevnom listu objavljeno pismo zahvale, oboljeli su počeli masovno dolaziti. Odnedavno imamo još jedan bazen, pa se sada može tretirati pet osoba dnevno, svaka po dva sata, veli naša sugovornica.
    U ovom poslu, osim za tri tisuće litara vode dnevno i grijanje, ribice su najveći trošak jer svaka košta 25 eura, a u bazenu ih mora biti najmanje stotinu. Žive četiri godine i, vele nam domaćini, teško ih je razmnožavati jer su osjetljive kao mimoze. S druge strane, jako su pohlepne, stalno jedu ljuske, a kad ih ne bi bilo, jele bi jedna drugu. Između tretmana moraju imati po sat vremena pauze, a navečer im daju vitamine. Ukoliko je temperatura u vodi niža od 34 stupnja, nisu gladne, a ako je veća, metabolizam im je prebrz, pa ugibaju.

Višestruko učinkoviti tretmani

Tretmane kod Novakovih dosad je prošlo 30-ak oboljelih, od kojih se samo jednoj djevojci vratilo 10 posto prijašnjeg stanja. Ostali su jako dobro, bez recidiva. Ženama je svakako zanimljivo znati da su ti tretmani i kozmetički, djeluju kao piling kože i skidaju prištiće.
    – Htjeli bismo napraviti pravo lječilište, uređeno po svim pravilima i standardima jer ovo što imamo nije dovoljno. Oboljeli trebaju mir i udobnost. Tražili smo kredit u nekoliko banaka jer prostora imamo dovoljno, pa sad čekamo odgovore. Zatražili smo i korištenje apartmana kod sumještana jer naši postojeći kapaciteti nisu više dovoljni, zaključuje Tanja Novakov.